Arterijska hipertenzija u mlađoj populaciji

Na razvoj arterijske hipertenzije u mlađoj dobi utječu brojni faktori poput niske porođajne težine djeteta, arterijska hipertenzija u majke tijekom trudnoće, no puno je veći utjecaj okolišnih čimbenika kao što su sedentarni način života, nedostatak fizičke aktivnosti, prekomjerna tjelesna težina (BMI > 30 kg/^m2), loše prehrambene navike poput nedostatnog unosa vlakana i pretjeranog unosa soli.

Posebnu skupinu bolesnika čine oni sa sekundarnom arterijskom hipertenzijom, kod kojih otklanjanje uzroka dovodi do zadovoljavajuće kontrole arterijskog tlaka.

Neliječena arterijska hipertenzija povećava rizik za razvoj kardiovaskularnog incidenta i time raniji pobol i smrtnost, ali dovodi i do oštećenja drugih organa: bubrezi – ubrzava razvoj kronične bubrežne bolesti, oči – smetnje vida i retinopatija, srce – razvoj hipertrofije lijeve klijetke, mozak – smanjenje moždane mase, krvne žile – grčevi u mišićima i klaudikacijske tegobe.

Sekundarna arterijska hipertenzija uzrok je oko 10 % slučajeva AH. Uzroci sekundarne arterijske hipertenzije mogu biti hipotireoza, renovaskularna bolest, bubrežna insuficijencija, primarni hiperaldosteronizam, Cushingov sindrom i feokromocitom. Otkrivanje i liječenje uzroka sekundarne arterijske hipertenzije u većini slučajeva dovodi do pada povišenih vrijednosti arterijskog tlaka i dugoročno, smanjena kardiovaskularnog rizika.

Prema smjernicama Europskog društva za hipertenziju (ECS/ESH) arterijsku hipertenziju definiramo kao:

130 – 139/85 – 89 mmHg – visoko normalan arterijski tlak

140 – 159/90 – 99 mmHg – I. stupanj arterijske hipertenzije

160 – 179/100 – 109 mmHg – II. stupanj arterijske hipertenzije

> 180/> 110 mmHg – III. stupanj arterijske hipertenzije

> 140/< 90 mmHg – izolirana sistolička hipertenzija

Dijagnoza arterijske hipertenzije postavlja se jednostavnim mjerenjem art. tlaka u kući ili ambulanti pri čemu pacijent mora udobno sjediti 5 min prije mjerenja, s obje noge na podu te rukom oslonjenom na podlogu. Izvode se 2 mjerenja s bar 2 min razmaka te zapisuje srednja vrijednost arterijskog tlaka. Zlatni standard u otkrivanju povišenih vrijednosti arterijskog tlaka je kontinuirano, 24-satno mjerenje arterijskog tlaka (KMAT). Ako postoje znakovi oštećenja drugih organa, potrebno je još učiniti: EKG, pretrage krvi i urina (kreatinin, ureja, mikroalbuminurija, TSH), a po potrebi i detaljnije radiološke i pretrage krvi.

Liječenje visoko normalnog arterijskog tlaka i 1. stupnja arterijske hipertenzije uključuje promjenu životnih navika + medikamentna terapija ako postoje znakovi oštećenja drugih organa, dok se za ostale stupnjeve preporučuje medikamentno liječenje.

Promjene životnih navika:

– redukcija tjelesne težine (redukcija tjelesne težine za 10 % smanjuje arterijski tlak za 8 mmHg)

– smanjenje unosa soli (do 5 gr natrij klorida/dan)

– prehrana bogata vlaknima, sa smanjenim udjelom životinjskih masnoća

– pojačana fizička aktivnost (30 min tjelesne aktivnosti/dan).

Lijekovi:

Danas se u liječenju arterijske hipertenzije koriste:

– ACE inhibitori

– blokatori angiotenzinskih receptora (ARB)

– tiazidski diuretici

– beta blokatori

– blokatori kalcijskih kanala odnosno njihove kombinacije kako bi se brže i efikasnije postigla zadovoljavajuća regulacija vrijednosti arterijskog tlaka te tako smanjio kardiovaskularni rizik i oštećenje drugih organa.

Posebnu pažnju na povišene vrijednosti arterijskog tlaka treba obratiti ako bolesnik ima:

– manje od 30 godina;

– neregulirane vrijednosti arterijskog tlaka unatoč primjeni 3 ili više lijeka;

– znakove oštećenja drugih organa;

– nagli porast vrijednosti arterijskog tlaka;

– kliničke znakove koji upućuju na sekundarni uzrok arterijske hipertenzije.

Takvog bolesnika potrebno je uputiti na specijalistički pregled radi obrade i otkrivanja uzroka sekundarne arterijske hipertenzije.